| Crtica iz povijesti biljne kulture |
Čičak (repuh, lat. Arctium), biljni rod od 53 priznate vrste dvogodišnjih biljaka iz porodice zvjezdanovki (Compositae). Najpoznatije vrste su obični ili veliki čičak, mali čičak, šumski čičak i pustenasti čičak. Domovina čička je Europa, odakle se raširio diljem svijeta.
Biljka ima uspravnu stabljiku koja može narasti do 150 cm, listovi su tamnozeleni i veliki, osobito oni pri dnu (do 50 cm), korijen je mesnat, vretenast, i može bit dug do jedan metar.
Cvjetovi su purpurnocrveni, dvospolni s ovojnim listovima koji završavaju kukicama. Kada dozriju puni su sjemenki, a uz pomoć kukica se hvataju za odjeću i krzno životinja i na taj način se biljka širi.
Čičak raste uz putove, po zapuštenim zemljištima i livadama. Vole ga i pčele koje sakupljaju nektar i bijeli pelud, a njegov med je izraženog mirisa i tamnocrvenkaste boje. (wikipedija)
PRIMJENA LISTA ČIČKA U NARODNOJ „MEDICINI“:
Listovi se rabe za liječenje:
– Akni, bolesti želuca, crva u crijevima, groznice, gljivica, hematoma, kožnih erupcija, modrica, opeklina, tumora itd.
– Svježe listove rabimo za liječenje opeklina, ozljede od udarca, modrica, kožnih nečistoća, čireva itd. – – Listove rabimo i za ispiranje akni, grla itd.
Čaj za ispiranje kožnih nečistoća, grla, usne šupljine:
2 žlice usitnjenih listova, 2 dl vode
Uputa za pripremu: Vrućom vodom prelijemo lišće, te poklopimo da odstoji pola sata, i procijedimo.
Uputa za uporabu: Za njegu kože i bolesti kože čajem ispiremo ili u obliku obloga stavljamo na oboljela mjesta. Uz ispiranja i močenja-vlaženja kože, i pijemo čaj od korijena čička.
|
